Novi post
da, da....udostojih se napisati novi post....nije li to vrijedno pohvale?
inače ne pišem puno o događajima u svom životu, ali nedavno se dogodilo nešto što želim podijeliti s vama.....
početkom ove godine....od 3. do 6. siječnja bila sam na seminaru u Taboru-to vam je kod Samobora, zapravo u Samoboru, a seminare drži fra LInići iskreno se nadam da ste za njega čuli....a ako niste...čut ćete.....
dakle, kao što manje više svi znate imala(ili još uvijek imam) sam probleme s depresijom, lutanjima u životu, besmislenošću života.....negdje u proteklih sedam mjeseci izgubila sam vjeru u Njega...mislim, išla sam ja redovito na misu...i bilo mi je sve oke....ali ta moja vjera je bila ništa....nisam vjerovala da samo On može promijeniti moj život, da samo uz Njega mogu postati bolja osoba, da se uz Njega mogu promijeniti.....
i tako sam, poprilično nevoljko, otišla prvi dan na seminar....ne da mi se sad i mislim da bi bilo besmisleno prepričavat po danima šta se događalo.....samo....tamo sam vratila vjeru.....On me promijenio....upoznala sam Ga....susrela.....shvatila da bez Njega nema ništa, da ću bez Njega stalno lutati....stalno biti nezadovoljna....tražiti utjehu u nekim besmislenim stvarima....
definitivo....daleko sam od onoga što bi On htio da budem....ali...mijenjam se.....i mislim da je to na bolje......dakle....On je uvijek tu uz vas....slušajte pažljivo svaku njegovu Riječ.....i naći ćete sreću.....jer sve je po Njemu....i u Njemu....i s Njim......i....kad ćete slijedeći put biti na Misi.....budite zaista tamo....ne zato što netko od vas očekuje da budete tamo, već zato što to zaista želite.....
pozdravljam vas
p.s. početkom četvrtog mjeseca treći razredi moje škole(ŽOG-a, među kojima sam i ja) organiziraju humanitarni koncert duhovne glazbe.....bit će fenomenalno...pa....ako ima zainteresiranih...voljela bi da dođete....točan datum ću vam javit, moramo se još dogovorit, ali onako okvirno.....
pooosa
Novi post
da, da...javljam se...nakon poprilično dugo vremena....bijah zauzeta....i u veeeeeeeeeeeeelikim problemima....pa.....
za početak, sretan Božić i Nova godina, i nadam se da ste ih proveli kako ste htjeli.....
pisat ću o prijateljstvu.....valjda... :p
dakle, prije sam govorila da bi uvijek prije izabrala prijatelje nego dečka...ali onda se pojavio on i sada više nisam sigurna....nije da ne cijenim prijateljstvo, ali ponekad frend želi uništiti vezu...radi ljubomore, npr.
nedavno sam shvatila kako mi fali pravi frend.....nije bitno je li cura ili dečko....nego da znam da ga mogu nazvat u bilo koje vrijeme...i da će nać vremena za mene....da ćemo se kužit bez previše riječi.....imam ja to kod dragog....ali....ne znam.....mislim da to nije oke.....
mislim, imam ja par frendica....s kojima mogu razgovarat, povjeravat im se i to...ali, bez uvrede, s nijednom nemam ono nešto...ne osjećam neku pripadnost.....
možda sam ja kriva...i tjeram ljude oko sebe...ako je tako, željela bi se ispričat svima kojima to radim....radim nenamjerno...ili....mislim, u nadi da ću se riješit svih i moć se nesmetano ubit....ali....to nije ono što zaista želim....
voljela bi da kraj sebe imam osobu koja će me razumjeti....i shvatiti....iako neće stalno odobravati moje postupke.....
ajde, pozdravljam vas....poosa
Novi post
evo...javljam se.....
ova tema neće bit posebno vedra....upozoreni ste.....
pa...posljednjih par dana sam u komi(depresija je jaka)....i jedino o čemu sam sposobna razmišljati je suicid i sammoozlijeđivanje...ništa drugo nema smisla...nemam snage ni za šta drugo.....jer moj život je besmislen....nikome ne trebam.....svi bi mogli živjet bez mene.....i toliko puta dnevno pomislim na to da sam bespotrebna da je to pravo mučenje.....
ne mogu učit....možda ću imat kulje na polugodištu.....i s tim ocjenama nikad neću upisat fax.....i onda mi ljudi govore da se ne živciram...ne mogu se ne živcirat.....
svako malo plačem....suze krenu same od sebe....u bilo koje vrijeme...bilo gdje....jednostavno, osjećam se preslabom za daljnji život....sve me previše pogađa....
znam da sam egoistična i da mislim samo na sebe.....ali.....ako mislim i na druge meni je preteško.....
želim samo reći da volim sve ljude oko sebe, posebno dečka....roditelje, buraza i seku....i sve frendice...ali ta ljubav mi nije dovoljna da me mrži na životu...osjećam se preslabom za borbu.....a svi mi govore kako se prepuštam, kako se ne borim i ne trudim....a ja ne mogu više...jednostavno,ne mogu....
Novi post
pa....ola..... na ovaj post potaknuo me jučerašnji dan....dan posvećen dijabetesu....dakle...pisala bi o normalnom svakodnevicama bolesnih ljudi....
odmah na početku, nisam neki expert u svemu tome...ali...ono što je nama normalno, ljudima s bilo kakvim problemima to se čini kao bajka....
npr, slijepac sanja o tome kako bi bilo da vidimo, pogotovo ako je vid izgubio tijekom života....treba se naviknut na to....treba se naučit živjet s tim.....
ja idem na psihijatriju...i tamo ima dosta problematičnih klinaca....ali imam doma i buraza....i oni svi rade totalno nepromišljene stvari...nitko ne razmišlja o posljedicama...a one mogu biti fatalne.....
ili netko gluh....treba samog sebe prihvatit kako bi se mogao suočit sa drugima....ja znam kako je meni bilo koma ić u školu nakon što sam pokušala to što sam pokušala.....
nije da ja to izjednačavam...ali....to je moje banalno i proći će.....ti problemi će nestat samo ako se pojavi znanstvena revolucija.....
zatim dijabetes....jedna od mnogih bolesti današnjice...i svi mogu oboljeti od nje....mislim da više nema pravila... kako se naviknut da se svaki dan moraš bost? mislim...meni to izgleda scary.....
ja sam samo na tabletama i već mi je muka da pomislim da ih moram pit...i tako iz dana u dan....ali....na neki način(ovo će zvučat veeeeeeeoma bezobrazno)...tješim se da ima ljudi koji ih piju dulje od mene i koji će ih morat još pit....
zatim hromi ljudi....ne mislite li da bi njima bio najljepši dan kad bi mogli hodat...????
mislim da ti svi ljudi žele biti samostalni....da mogu sve sami...i najteže je priznati samima sebi da trebamo pomoć...pomoć od ljudi....a kada to shvatimo i s tim se pomirimo....bit će bolje...a još i ako je Gospodin s nama....
ajde, pozzam vas.....
poosa
Novi post
pa...evo me nakon duljeg vremena.....iako ne znam o čemu da vam pišem...nemam ideje.... al ovaj pokušat ću neš iskemijat.....
pa...moj dragi otac mi je na pitanje o čemu da pišem rekao da pišem o politici...što je sad prilično aktualno...mislim....izbori su 25.11.(čak to znam)....i to su izbori za vladu(nemam blage kako se zovu, vjerojatno parlamentarni)....
vjerujem da mnogima od vas to neće bit zanimljiva tema....nije ni meni pretjerano, ali mislim da je u Hrvatskoj to jedan od većih problema....
mislim, koliko ja gledam tv i te brije gdje ima politike stranke samo ponižavaju jedna drugu....omalovažavaju program druge.....umjesto da učine nešto konkretno...npr, da daju program koji će riješiti hrvatske probleme(kojih, ako se pitate, ima i previše)......mislim....najprije je problem sa školarcima....sve je nejasno...imaju oni oke planove...ali nedostaje dorade....mislim, najnovije sa državnom maturom....mislim da je to više-manje oke ideja....ali trebala je biti bolje razrađena.....
pa poljoprivreda...jeste primijetili da se svake godine svađaju seljaci i političari o cijeni otkupa pšenice i takvih stvari.....mislim, političari žele što manje potrošit, poljoprivrednici žele zaradit...šta ne bi mogli sjest i normalno razgovarat....pokušat razumjet jedni druge....mislim, nije svima lako(ispričavam se na rječniku) ko onima u saboru...sjede i imaju svašta.....mislim, oke, idu na sjednice i ne znam šta....ali svejedno.....
pa planetarno popularan ministar Kirin....mislim da bi u javnost trebali slati političare koje imaju malo šire znanje o općoj kulturi.....a ne njega(s ispričavanjem, ali tako je).....
i.....jeste li vidjeli negdje u politici nekog mladog čovjeka(ispod 20)...ako jeste, čestitam vam...jer ja nisam......
što učiniti kako bi se mlade privuklo u politiku....jer, na nama svijet ostaje, a mislim da smo mi mladež koju zanima sve osim politike...... imate ideju???????????????????????????????????????????????
i za kraj...poruka političarima.....nemojte razmišljat o tome kako da što više produbite svoj džep, već razmišljajte o malim ljudima....kojima je potrebna svaka kuna...o ljudima koji dan i noć pate kako bi zaradila za koliko-toliko normalan život.....
i za sve.....pooosa......i sve vas volim..... :P
Novi post
pa evo...i ja se udostojila napisat post....
bit će malo depresivan, ali....šta se može.....
u posljednje vrijeme dosta se susrećem sa smrću...prvo...Luka Marinac...dvadesetogodišnjak kojeg su ubili....brat moje bivše frendice, cure s kojom sam išla u osnovnu i neko vrijeme smo si bile ful dobre....i par dana nakon toga jedan čovjek, obiteljski frend, umro od infarkta....samo tako...bez ikakvih znakova....a ja zbog šugave škole nisam mogla na sprovode....
pošto sam i ja, tako malo puno depresivna i sklona razmišljanjima o smrti, zatekla sam se o razmišljanju bi li se na mom sprovodu pojavila ijedna osoba...ili bi završila kao oni likovi iz engleske priče s tri duha(prošlost, sadašnjost, budućnost)----
mislim, čime sam zaslužila da se netko dođe oprostit od mene....jer sve samo guram od sebe, ogovaram, pretvaram se pred svima....skrivam se od svih....ne želim da znaju koliko sam zapravo plaha, koliko se zapravo bojim svega...mislim da sam, kao i velika većina ljudi skrivena ispod tone maski....kojem nažalost, polako padaju....više nemam snage za njihovo "uzdržavanje"....pa kako bi ja takva mogla "dovuć" nekoga na svoj sprovod...nikome ne pomažem....ili, ako bi se pojavili, bi li iskreno žalili zamnom...ili bi došli formalnosti radi...eto, išla je samnom u razred pa da ne budem jedina koja se neće pojavit....ili...družile smo se neko vrijeme...pa...
ja se bojim svih...bojim se ljudi..užasno....svi se mijenjaju..neke preko noći ne možeš prepoznat...što znači imati povjerenje u nekog? što znači prijateljstvo? kako mogu znat da me dečko ne vara?tko će mi govorit šta da radim, kako da se nosi sa životom?
jučer mi je profesorica iz likovnog rekla da ljudi egzistiraju zato što si postavljaju pitanja...i da su zato inteligentni...znate onu...lako budalama....mislim, nije da sam ja pretjerano inteligentna...ali...postavljam si pitanja na koja nitko nema odgovore....a kako postojati bez tih odgovora? gdjje naći utjehu, osim u Gospodinu?
oke, znam da sam podosta skrenula s teme...ali...morah to podijelit s vama.....ja vjerujem da spasenje mogu naći samo u Njemu, ali...osjećam se tako glupo...tako jadno, tako nemoćno....i ne vjerujem da će me on primit nakon svih mojih postupaka ovdje na Zemlji....
ajde...pozz do slijedećeg javljanja
Novi post
pa...evo me...nakon duljeg vremena.... :p
na današnji post potakla me profesorica iz sociologija...na satu nam je dala zadatak da napišemo sastavak(esej) o onome što mislimo da je najveći problem današnjeg društva.....neću vam prepisati sastavak, ali ću pisati o tome....
dakle....mislim da se najveći problemi današnje mladeži alkohol, droga i neželjena, tj, neplanirana trudnoća....
alkohol.....mislim da svi, manje-više znaju koje su posljedice prekomjernog uzimanja alkohola...ali...to je oke ako se ne opijamo prečesto....ako se sa 15-16 godina počnemo opijati svaku večer, za par godina se nećemo moći zabaviti bez alkohola....a ubrzo nakon toga alkohol će nam trebat svaki dan.....te veoma lako dođemo do alkoholičara.... ako je netko kao dijete imao problema s roditeljem koji je pio najvjerojatnije će razvit jedno od ova dva stava prema alkoholu-ili će ga mrzit i nikad ne okusit, ili će bit kao roditelj....
kada odrasle osobe imaju problema s alkoholizmom, to često dovodi do problema u obitelji-nasilja(psihičkog, fizičkog, a i sexualnog)...i onda svi pate....najpametnije rješenje je liječenje...ali mislim da ni to nije potpuna garancija da se osoba nakon tretmana neće nastavit opijat....
zatim....droga....s njom mladi započinju iz želje da budu cool...da se svide nekoj popularnoj ekipi koja je zapravo totalni ološ.... na drogu se lakše navuć....ovisi šta ljudi uzimaju, razne droge imaju raziličit način djelovanja...za drogeraše je najbolje liječenje u komuni....
mislim da do problema s drogom često dolazio zbog problema u obitelji, školi, s društvom...jer ljudi u tome vide spas.....izlaz iz problema....rješenje tih problema....a zapravo samo dobiju još teže probleme....
i...šećer na kraju....neželjena trudnoća....u posljednje vrijeme se često događa kod teenagera i većina njih se odlučuje za pobačaj.....ali, cure tada nisu svjesne da time zapravo sebi škode više nego da su rodile to dijete...imaju psihičke posljedice, ubojstvo na savjesti....
mislim da svi znate kako do trudnoće dolazi....i da znate kako se sprečava....ali mislim da bi naš dragi ministar primorac i njegovi pomoćnici trebali u školu, kao obvezan predmet uvesti spolni odgoj....i to neki realni, a ne onaj koji promiče suzdržavanje...slažem se da je to najsigurnije...ali....malo ljudi se suzdržava i čeka do braka.....
jedino što znam...ako i zatrudnim.....rodit ću to dijete...jer ja djecu obožavam...i dala bi sve na svijetu da sad imam jednog....
ajde...pozdravljam vas....poosa
Novi post
unaprijed se ispričavam na ovom postu...
neće bit posebno pametan....pa....možda zaključite nešto pametno na kraju....ali ne vjerujem.... post će bit, na neki način izljev bijesa....ljutnje...ljubavi i mržnje prema jadnoj osobi...Njoj....iskreno, nadam se da će bit zadnji.... ljudi koji me znaju, znat će o kome se radi, ostalima ne bi previše značilo....
i...ako ćeš ga čitat....molim te, nemoj se uvrijedit.....ne želim to....
dakle...sve je počelo prije nekih4-5 godina kada smo se nas dvije upoznale...tj, počele družit....bilo je svega....u biti, prije odlaska u srednju bile smo prvo dio društva...zatim smo se međusobno posvađale...pa opet zbližile.....i onda smo nas dvije postale nerazdvojne...sve smo dijelile....
onda je počela srednja.....nju su starci pritiskali zbog štrebanja....i nije nalazila previše vremena za nas.....ali....nisam joj nimalo zamjerala...znam kako je kad starci seru, pa....
onda je došlo prošlo ljeto....veoma burno, što se tiče mojih emocija....ona je bila ta koja me spriječila od samoubojstva...drugi put kad sam to poželjela....to ljeto nadoknadile smo cijelu školsku godinu...postala mi je bliža od majke....
kad je njen dragi otišao....zatvorila se u sebe...i tu su počeli moji problemi....znam da sve ovo znate...ali...moram se ispuhat(nisu mi dali da se režem)....
udaljile smo se...veoma.....ovo će zvučat bezobrazno...ali više-manje, ona je kriva za to....ona nije nalazila vremena...a otkada je prohodala sa sadašnjim, ima ga još manje.....ne odvaja se od njega...ni na trenutak....a mene sve to ubija.....meni bi puno značilo njenih sat vremena jednom tjedno na kavi.....ali...bila je zauzeta....
razum mi govori da dignem ruke od svega..da bi bilo pametnije da poštedim sebe i da sačuvam živce.... u posljednje vrijeme, ona je jedini razlog mojih suza....
ali...tu su emocije....danas...kada sam je vidla ukomiranu i izbediranu nisam mogla ostat ravnodušna....i shvatila sam da mi je previše stalo do nje...i opet sam plakala....usred grada....plačem i sada....ove riječi me bole...ali mislim....ova godina razdvojenosti bila je previše...ja sam se promijenila...promijenila se i ona....mislim da smo od najboljih nerazdvojnih frendica spale na poznanice....ako i to....
odlučila sam dić ruke od svega.....poštedit se bar malo....poušat na ovaj način završit to poglavlje života...iako znam da neće biti tako....znam da ću opet sutra kad je vidim plakat....i razmišljat...i da će mi glavom prolazit samo jedno pitanje....
zašto???????????????????????????????????????????
NOVI post
da...novi post...neki bi rekli konačno...
današnja tema mi je slučajno pala na pamet...dok sam se tuširala....pa...pisala bi o starcima....tj, roditeljima...
ja...i, mislim, većina vas koji ovo čitate ste u tzv. teen godinama...kada su svađe i prepirke s roditeljima najčešće i nikako ne možete na zelenu granu....
to je veliki problem u gotovo svim obiteljima...ili nam daju preveliku slobodu, ili nas drže u zatvoru...ili nas tretiraju kao robove.... kada postanemo svjesni nekog takvog problema...i poželimo ga riješiti...u glavi trebamo smislit razloge(koje oni ne mogu pobit) i razgovarat s njima...normalno...da dokažemo da smo zreli(kolko-tolko)...meni uspijeva...:P
mislim da nas roditelji, što god i na koji god način oni to radili tjeraju naprijed...mislim da je krivo kada roditelj tjera dijete da se bavi onime što je on želio, a nije uspio....
negdje sam pročitala da je najteži posao odgajati dijete...jer tu nema nikakvih pravila...svako dijete je drugačija i prema svakome se treba odnositi kao pojedincu....ne mogu iste granice bit za mene i za moju seku, npr... jer...ja sam starija...ali i nismo iste...tako da ono što je meni prihvatljivo, njoj će bit koma....
naši starci su vrijedni našeg poštovanja...bar malo...jer(manje-više) svi smo plod nečije ljubavi(a ako ne ljubavi onda strasti)..i to im dugujemo...dugujemo im one noći koji su probdjeli kad smo bili bebe....živciranja zbog škole....
ovo je kratak post, da znate da nisam zaboravila....
da...idem na more...sutra ujutro...i bit ću tjedan dana...a onda ću vas sve iskomentirat...
beba, vojim te...
NOVI post
pa...evo...za one koji su ga željeli....
na ovaj post potakla me jedna tema na grupi....pričali smo o žensko-muškim odnosima...jedna cura se izborila da ne budu muško-ženski.... go girl!!!!!!
jesu li kod nas muškarci i žene ravnopravni? što dečki misle o "muškom kurvama"...? do kad je to fora....?
to su neka od pitanja koja su mučila nas pametne u depresiji.... :P
pa...i...došli smo do zaključka da ljudi mjienjaju partnere, bez obzira bili cura ili dečko, dok ne sazriju...i u početku je to fora..mislim, hvalit se s tim koliko je cura pojebao...koliko cura je ulovio u tjedan dana....i to među teenagerima...i to ne svima....neki sazriju prije, neki poslije....i onda shvate koliko je to glupo....ili zavode i ostavljaju cure(dečke) dok se to njima ne dogodi....
nije istina da su svi dečki isti...postoje zaista dečki koji su takve dobre dušice da ne bi nikada povrijedili curu...i mislim da su oni zreliji od onih što mijenjaju partnera svaki dan i misle da su s tim fora.... katastrofa...
mislim da u našem društvu ljudi teže ravnopravnosti, ali je zapravo nema previše...najbanaliniji primjer... muškarac i žena sa istom stručnom spremom, vjenčani, imaju dijete dođu na razgovor za posao.....i u većini slučajeva posao će dobiti muškarac.... mislim...muškarac ne može ostati trudan, teže će otić na bolovanje zbog djeteta.... i još ako žena dobije posao zatrudni, najčešće imaju manju plaću...ili, dobiju otkaz... u tome nema ravnopravnosti...? :P
i tko dominira u društvu? žene ili muškarci? postoji li netko tko bi trebao biti glava kuće?
što se tiče društva, manje viša su žene postigle ravnopravnost( osim u zemljama s nekakvom kulturom gdje to ne smiju)... čitala sam negdje....da u nekoj državi Bogu iza nogu se žene ne smiju školovati....a ako se razbole mogu ić samo kod ženskog doktora....il tak neš...nisam 100% šta je bilo...ali....ispala je takva besmislica da je to bolesno... :p a što se tiče glave kuće...mislim da bi se sve trebalo bazirati na kompromisima i dogovoru....i da se izbjegavanjima odgovora tipa pitaj mamu, ili, pitaj tatu zapravo ništa ne postiže već prebacuje odgovornost.... trebali bi doć, sjest i porazgovarat....
pa....možete mi napisat svoje mišljenje....ili odg na neka od pitanja koja su napisana....
medeni, volim te....i užasno mi fališ...
